Tamna Tema
Darko Utovac: Napuštanje Slivna

Darko Utovac: Napuštanje Slivna

U srednjem vijeku Slivno je zasigurno najznačajnije i najživotnije neretvansko naselje . U stoljećima koja slijede razvidno je blago ,ali kontuirano nazadovanje tako da polako primat preuzimaju novoformirani gradovi Metković i Opuzen. Prema popisu stanovništva 1931. godine na Slivnu je živjelo 2 947 stanovnika . Danas je tu značajno manje stanovnika, prema popisu stanovništva iz 2001. samo 2098 stanovnika ,i to u općini Slivno koja danas uključuje i Podgradinu ,koja nije bila uključena u popis iz 1931 . godine. Popis iz 2011. godine pokazao je ponovni pad i u općini Slivno je živjelo manje od 2000 stanovnika .Ostaje vidjeti što će pokazati najnoviji popis sljedeće 2021. godine. Župni popis pučanstva razlikuje se od državnoga tako da na području župe Slivno Ravno iz 1939.godine živi 2055 katolika. Toj brojci možemo pribrojiti oko 150 pravoslavaca  te možda kojeg bezvjerca ili pripadnika druge vjere.Inače ,od 19.stoljeća do Drugoga svjetskog rata bilježimo stalan demografski uzlet tako od 735 stanovnika 1845.godine već 1909 .godine imamo 1566 stanovnika , a pred rat već spomenutih 2055 stanovnika. Župne kronike o demografskim pokazateljima Slivna koncem tridesetih govore da je npr. u župi 1937. godine rođeno 57 djece , umrlo 30 osoba i vjenčano 19 parova .Bila je to jedna od prosječnih godina.Danas smo nažalost jako daleko od tih brojeva . Tih tridesetih godina Slivno je bilo puno života . Postojala je škola , pošta ,trgovina,crkva,i bilo je uvjeta za život,koji nisu bili ništa lošiji nego u ostatku Neretve . Drugi svjetski rat zatekao je Slivno na demografskom vrhuncu,ali njime i započeo proces smanjenja broja stanovnika.Broj žrtava rata na obje strane ,uključivo i civilne žrtve, nije mali i još značajniji ako znamo da su u ratu ginuli neoženjeni muškarci . No ipak , opstojnosti Slivna nije presudio rat ,nego ono što se događalo poslije u miru . Već desteljećima ranije Slivanjci silaze u Lovorje ,Pižnovac , Vlaku, Podgradinu i druga mjesta i obrađuju plodno tlo koje su jendečenjem oteli od močvare .Još pamtim priče o tome kako se satima veslalo i pješačilo do Crepine gdje su bile njive. Plodna zemlja u dolini bila je neusporediva sa škrtom i žednom brdskom zemljom .Često bi oni radno sposobni čitav tjedan provodili u dolini ,a na Slivnu su ostajali samo starci i djeca. Osim toga, došlo je do velike ponude radnih mjesta u velikim,možda čak i predimenioniziranim državnim poduzećima. I tako malo-pomalo šezdesetih i sedamdesetih godina ljudi su počeli masovno odlaziti i graditi kuće za stalni boravak u dolini .Neki su odlazili zato što su pronašli stalan posao , neki da bi se bavili intezivnijiom poljoprivredom .Tom procesu nije pomoglo ni to što na Slivnu nije bilo vodovoda ni električne energije . Slivno je počelo pustjeti dok se potpuno nije ispraznilo .Slivanjci danas žive u primorskim mjestima općine Slivno i u novonastalim naseljima u samoj dolini na području općine Slivno. Ima ih u Podgradini ,Opuzenu , Metkoviću , i Pločama. Slivanjaca ima diljem Hrvatske ali i svijeta .Neki su u tuđinu dospjeli iz ekonomskih razloga ,a neki u potrazi za političkom slobodom . Svima nam je zajedničko to što je Slivno korijen iz kojega smo nikli ,kraj u kojem su odrasle generacije naših predaka i gdje leže njihove kosti .Nadam se da je to mjesto uz koje vežemo i svoju budućnost. Zato moramo učiniti sve da zaustavimo njegovo propadanje i stvorimo uvjete za obnovu života jer Slivno je naše i ničije i drugo nikada neće i ne može biti.

Komentar / Odgovori