Josip Žderić, jedini urar u Dubrovniku: Zanat mi je u krvi, a obitelj najveća podrška
Mladić po imenu Josip ima svega 23 godine i jedini je urar u Dubrovniku i okolici. U vrijeme kada mnogi njegovi vršnjaci biraju modernije profesije i bolje plaćene poslove, Josip je odlučio slijediti svoju strast prema zanatu koji polako izumire. Kaže kako mu je urarstvo u krvi te se nada kako će i njegova djeca naslijediti njega. Nedavno je otvorio vrata svoje butige u RK Minčeta što nam je bio odličan povod za razgovor.
Kako počinje tvoja priča s ovim deficitarnim zanimanjem, zašto baš urar?
-U našoj obitelji su svi urari. Počelo je s djedom koji je kao momak učio urarski zanat te je tu ljubav prenio na oca i strica. Oni su posao proširili tako da su se uz satove počeli baviti zlatom. Tri obiteljske radnje nalaze se na području Metkovića i Čapljine. Brat i ja smo odmalena s njima, pratimo njihov rad, učimo od njih i s vremenom smo zavoljeli taj posao. Odlučio sam nastaviti tradiciju i baviti se sa satovima te se nadam da ću tu ljubav prenijeti na svoju djecu.
osip dodaje i kako se jako malo mladih ljudi odlučuje baviti ovim starim zanatom i kako je to ustvari šteta jer je urarstvo zaista zanimljiv posao koji nažalost polako izumire.
Koliko je težak posao?
Dosta je težak i zahtjevan posao. Zahtjeva veliku koncentraciju, strpljenje i mirnu ruku da bi se posao obavio kako treba. Rastaviti sat, očistiti ga do najsitnijih dijelova, zamijeniti sve potrebne dijelove, sastaviti ga i napraviti da sve besprijekorno funkcionira nije lako. – objašnjava nam Josip Žderić.
Zašto u Dubrovniku, a ne rodnom Metkoviću?
Odabrao sam Dubrovnik kao idealno mjesto za otvaranje svoje radnje jer je grad na kratko vrijeme ostao bez urara. Želja starog urara, gospara Šarića je bila da se taj obrt u gradu ne ugasi, već da netko nastavi raditi taj posao. Njegova potraga za nasljednikom trajala je par godina dok slučajno, preko trgovačkog putnika koji surađuje i s nama i gospodinom Šarićem, nismo saznali za gosparovu želju. Stric i ja smo stupili u kontakt s njim, dogovorili uvjete preuzimanja radnje i tako je sve krenulo. Osim toga, nedavno sam se oženio i sa svojom životnom odabranicom Petrom sam se odlučio skrasiti u Dubrovniku i ovdje raditi i podizati djecu.
Nadamo se da ću biti jednako dobar u svom poslu kao što je to bio gospar Šarić i da će ljudi biti zadovoljni s radom i ponudom satova koje ćemo držati- dodaje Žderić pa otkriva tko mu je najveća podrška u pokretanju posla:
-Najveća podrška u otvaranju obrta su mi majka, supruga, sestra, brat, te stric, koji prate svaki moj korak i daju mi vjetar u leđa. Bez njih i njihove podrške ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Oni su mi dali snagu i hrabrost da ostvarim svoje snove i ovim putem im se još jednom od sveg srca zahvaljujem.
Ove godine smo tražili poticaj za samozapošljavanje od Grada, ali ga nažalost nismo dobili. Nadamo se kako će Grad sljedeće godine imati više sluha za nas.
Pametni satovi postaju sve popularniji i u budućnosti možda ljudi neće nositi satove kakve smo do sad imali pa samim time neće biti ni potrebe za urarom – što misliš o tome?
Vjerujem da pametni satovi donose uzbudljive inovacije u industriju, ali klasični satovi imaju posebnu vrijednost koju tehnologija ne može potpuno zamijeniti. Iako pametni satovi možda preuzmu dio tržišta, ručni satovi su često cijenjeni zbog svoje izrade, povijesti i stila. Stoga, iako se industrija mijenja, uloga urara u očuvanju i popravku ovih komada i dalje će imati važnu ulogu.
Josipova urarska radnja se nalazi u prizemlju RK Minčeta, a radno vrijeme je od ponedjeljka do petka od 8.00 do 15.00, subotom od 8.00 do 13.00.
Osim vršenja popravaka, mijenjanja baterija, zamjene remena i štiftova, čišćenja satova, Josip će u prodaji imati i određene marki satova kao što su Seiko, Casio, Q&Q, Irient.
-Radujemo se svakoj novoj osobi koja pokaze interes za našu radionicu i koja nam pokloni svoje povjerenje. – dodaje za kraj ovaj mladić.
Tekst i foto : Dubrovnik INsider / Lukša Fabian
Komentar / Odgovori
Povezane objave
