Dugo se čekalo na Vaš intervju ?
Zar je? Nisam obraćala pažnju, ali nikada nije kasno. Težim onome kada nešto imam za reći onda je
vrijeme! A za dobre stvari nikada nije kasno.

Da rezimiramo proteklu godinu, imenovani ste direktoricom. Kako je biti na čelu jedne organizacije
koja zapošljava osobe s invaliditetom ?
Bila je to godina u kojoj sam željela u Prijateljicu plus pretočiti svu svoju ljubav i energiju prema poslu koji
radim proteklih 11 godina, dati se emotivno i profesionalno najviše što mogu. Mogla bih Vam pričati o
ljudima koje sam upoznala u protekloj godini a koji su me obogatili svojim iskustvima, plemenitošću, koji
su me poticali, hrabrili, pružali podršku. Mogla bih Vam pričati o osobama s invaliditetom, kolegama i
prijateljima koji su vječiti poticaj, motiv i inspiracija. Ali samo ću reći jedno da se svi timski trudimo da
ostvarimo zadane ciljeve.

 Jedan cilj ste ostvarili početkom prosinca prošle godine otvorili ste integrativnu radionicu ?
U postupak realizacije o osnivanju integrativne radionice krenuli smo još 2021 godine kada smo našli
odgovarajući prostor. Prostor je u potpunosti trebalo adaptirati. Potom su krenule arhitektonske izmjene
i radovi. Sve je trebalo biti u skladu s Pravilnikom o minimalnom tehničkim uvjetima. Tek kada smo dobili
rješenje o ispunjavanju svih minimalno tehničkih uvjeta, mogli smo podnijeti zahtjev za registraciju
integrativne radionice.
 

Još i danas se spominje Vaša emotivna zahvala koju ste uputili uzvanicima na otvaranju. Svi koji
smo imali prilike biti tamo vidjeli smo da Vam u tim trenutcima nije bilo lako.
Kako ste se tada osjećali ?
Taj dan je uistinu po sebi bio poseban, prvenstveno zbog osoba s invaliditetom. Sve se odvijalo spontano i
prirodno. Premda je najavljena kiša tog dana, Bog nam je poslao sunce. Tako je trebalo biti. Kao i što ste
sami rekli bili su prisutni ljudi na čiji spomen imena se u nama budi osjećaj zahvalnosti i iskrene emocije.
Mene osobno u životu inače vode emocije i nisam niti jednu željela potisnuti niti sakriti. Sve je bilo baš
onako kako je dragi Bog želio da bude lijepo i dostojanstveno.
 

Ipak kada ste se zahvaljivali gradonačelniku Daliboru Milanu i predsjedniku Nikoli Popovcu iskrala
Vam se suza.
To su bili izrazito emotivni trenutci za mene. Trudila sam se izdržati, glas je jedino malo zadrhtao. Nije mi
ni sada lako odgovarati na ova pitanja. Vrate se neke uspomene i slike.
 

Što Vam je predsjednik Udruge "Prijatelj" Nikola Popovac rekao kada ste postali direktoricom?
Nije bilo potrebe da mi išta kaže, znam da je on kraj nas i uz nas. To je dovoljno.

 Kakav odnos imate sa gradonačelnikom Metkovića gosp. Daliborom Milanom kao direktorica
Prijateljice plus d.o.o.?
Gradonačelnik Milan je veliki profesionalac ali on je prvenstveno sjajan čovjek, empatičan, susretljiv i
obziran prema svima a posebno prema najosjetljivijim skupinama ovog društva. Svaki put iznova
ostanem dirnuta kada vidim koliko ga naši članovi i korisnici vole. Ti su odnosi teško riječima opisivi a
kada tim odnosima svjedočite onda shvatite i zašto. Upravo jer su posebni. Veoma smo zahvalni na podršci grada Metkovića i gradonačelnika koju pruža organizacijama civilnog sektora koji brinu o
osobama s invaliditetom na području Doline Neretve. Vjerujem i sigurna sam da ćemo se i dalje
zajedničkim snagama truditi na poboljšanju kvalitete života marginaliziranih skupina na području grada
Metkovića i Doline Neretve!

 Imaju li organizacije u kojima radite i djelujete osim grada pomoć i od države?
Najznačajniju. Zahvaljujući upravo Vladi Republike Hrvatske i resornim Ministarstvima imamo
kontinuiranu financijsku potporu i podršku. Jedna od naj značajnih koju vrijedi izdvojiti a koja je
usmjerena na civilni sektor je upravo ona koja dolazi od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i
socijalne politike. Također ovdje vrijedi spomenuti Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo obrazovanja i
školstva, Ministarstvo gospodarstva.

Kakva je suradnja sa Dubrovačko – neretvanskom županijom?
Uvijek ističem vrijednu podršku Dubrovačko – neretvanske županije koja sve naše potrebne aktivnosti
okviru svojih mogućnosti financijski podržava. Mi smo po mnogočemu posebna županija a prvenstveno
smo posebni po ljudima. Dok su drugi kolege iz sličnih ili srodnih Udruga ponekad frustrirane i
nezadovoljne svojim županijskim vlastima, mi iz Dubrovačko – neretvanske županije smo blagoslovljeni i
svjedočimo jednoj lijepoj priči i podršci na županijskoj razini. Jednoj empatiji i otvorenosti. Jednoj ruci
prijateljstva. Neizmjerno smo zahvalni i županu Nikoli Dobroslaviću zamjeniku Jošku Cebalu savjetnici
Žaklini Marević. Mislim i duboko vjerujem da nas uz njihovu podršku uskoro očekuju lijepe priče a sve su
usmjerene na poboljšanje kvalitete života djece s poteškoćama u rastu i razvoju i osoba s invaliditetom.
Radujemo se svemu nadolazećem!
Osim državnih, županijskih i gradskih vlasti zahvalni smo i svim institucijama koje su tokom ovih godina
prepoznavanju i vrjednuju a uistinu ih je mnogo!
 

Što se promijenilo otkad ste na čelu Prijateljice plus d.o.o. Metković?
Ovo je odgovorna funkcija. Poznajem problematiku zapošljavanja osoba s invaliditetom kao i njihov rad.
Organizacija na kojoj sam na čelu funkcionira te da nisam mislila da ću se snaći, ovu dužnost ne bih ni
prihvatila. Neke odluke se ne donose preko noći. Zahtjevaju razmišljanje. Raditi sa ovakvim skupinama je
izazov ujedno i ljudska i moralna obaveza.U proteklom periodu od značaja mogu istaknuti poticaj od
strane Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom gdje su nam
osigurana sredstva za nabavu novih strojeva i zapošljavanje. Također drugi dio integrativne radionice se
radi I završetak radova je predviđen za lipanj.

Dugo godina radite u civilnom sektoru, veoma sam aktivni po pitanju prava osoba s invaliditetom
čekaju nas zakonske izmjene koje se tiču osoba s invaliditetom kako to komentirate?
Dvanaest godina gotovo da sam u civilnom sektoru. Položaj osoba s invaliditetom je kompleksno pitanje
koje zahtjeva stalni angažman i djelovanje. Riječ je o osjetljivim skupinama i kao takve zahtijevaju
posebnu pozornost.
Mi imamo uredne Zakone i Vlada Republike Hrvatske se trudi da raznim mjerama, mehanizmima i
aktivnostima doprinese poboljšanju kvalitete života djece s teškoćama u rastu i razvoju i osoba s
invaliditetom. Vjerujem da će i u vremenu pred nama iznaći rješenje da zaštiti građane na margini
društva.

 U ovom složenom vremenu ljudi strepe za golu egzistenciju, a to u konačnici nosi i bolesti.
Što nas može izvući? Osobe s invaliditetom se u svemu ipak dobro drže ?
U svemu ovome smo zajedno, nismo sami. Tu smo jedni za druge. Kroz dobre programe i projekte,
snažnu volju i pozitivno razmišljanje vjerujem kako smo na dobrom putu da zajedno stvari postavimo na
pravo mjesto i da krenemo u novom, pozitivnom smjeru. Iako se to možda sada čini nerealno ili utopijski,
vjerujem u dobro. Tako će i nakon svih ovih nedaća doći neko novo pozitivnije vrijeme u kojem ćemo ne
samo vratiti svoj život u normalu, nego i ići za time kako bi podigli njegovu kvalitetu, kako bi nam bilo i
bolje nego prije. Ne zaboravite da su osobe s invaliditetom izrazito izdržljiv i hrabre.
 Za Vas kažu da ste pravno potkovani mnogi se čude šta radite u jednoj Udruzi invalida kako na to
gledate ? Jeli istina da ste odbijali druge poslove?
Dok drugi kažu, Bog određuje i usmjerava!
 Što Vam je najteže pada u poslu?
Još uvijek su u našem društvu prisutne predrasude po pitanju zapošljavanja osoba s invaliditetom kao i
samog njihovog rada i djelovanja. Osobno bih voljela da je po tom pitanju sluh i želja poslodavaca veća
to se počelo mijenjati na bolje. Još prošle godine državne institucije su počele sa zapošljavanjem osoba s
invaliditetom. Vjerujem da će se taj trend nastaviti i da će drugi poslodavci slijediti taj primjer. Također
osobe s invaliditetom treba dodatno motivirati i poticati na traženje posla jer su pojedine zbog
zdravstvenog stanja povučene i nisu društveno aktivne. Najteže je kada smo suočeni sa različitim a
teškim ljudskim sudbinama.
 Vaši proizvodi su bili protokolarni pokloni, nalaze se u uglednim hotelima, vinarijama, vrtići su
opremljeni Vašim didaktičkim igračkama? Vrlo ste rasprostranjeni.
Da trudimo se da tržištu ponudimo kvalitetan i zanimljiv proizvod. Veoma smo zahvalni svima koji
prepoznaju to. Svako povjerenje nastojimo opravdati.
 Sad malo osobno ako dozvolite. Koliko vam je Vaše stanje Vaš rast promijenilo pogled na život?
Ja za drugo stanje ne znam! Možda prijevremena sazrite. Možda prije spoznate neke stvari. Sve je to
individualno i relativno pitanje. Shvatila sam koliko smo ustvari svi mali i ograničeni vremenom. Koliko
moramo vrednovati ovaj život i ljude koji su nam u njemu i kako ja to volim reći uživati u trenutku. Svi
smo različiti, nekoga određene okolnosti neće ni okrznuti, netko drugi će ih duboko proživjeti. Sama sam
upravo ovo drugo; svoje uspjehe i poraze, svaku situaciju u kojoj se nađem proživim do krajnjih granica,
usadim ih duboko u sebi i imam dojam da mnogo naučim. Najveće lekcije sam uvijek imala u
međuljudskim i to uvijek kad bi stvari postale teške. Tu se pokazuje sama narav stvari! Pa bih često znala
uvijek iznova ostati začuđena koliko su ljudi duboko orijentirani na sebe i koliko nemaju empatije. To me
uvijek rastuživalo. Ono što mi je moja visina tokom godina otkrila i donijela bila je na kraju vjera da se
čovjek sa svime može suočiti i nositi. Uz Bužiju pomoć hrabro do kraja.
 Što kažu Vaši liječnici kakvo Vam je sada zdravstveno stanje?
Zadovoljni smo. Surađujemo, konzultiramo se. Liječnici su oduvijek imali ključnu ulogu u mom životu.
Posvećeni smo mom zdravlju i svemu što moje stanje nosi, nastojimo reagirati na vrijeme ako uočimo
potrebu.

Jeste zbog svog stanja ikada imali potrebu za psihološkom podrškom? Vjerujemo da nije bilo lako?
Psihologinja Vam je bliska prijateljica. Mnogi su pomislili da koristite njene usluge. Djelujete dosta
mirno i emotivno?
Prirodno je da kada je čovjek suočen sa nekim zdravstvenim problemom i različitošću da u nekom
trenutku ima osjećaj manje vrijednosti i pripadnosti. Dešavaju se preispitivanja i nesigurnosti.
Emocionalni i psihološki padovi. Ali da bi izašlo na dobro neke stvari triba proći rekao bi Gibonni i zaista
je tako. Dijete treba suočiti sa realnošću i istinom u godinama kada je može razumjeti. Ne dozvoliti da
živi u imaginarnom svijetu i zabludi.
Što se tiče stručne podrške ja je podržavam i vrlo često ističem kao obavezujuću uslugu u najranijoj
djetetovoj dobi još dok traje proces suočavanje i prihvaćanja.
Iako je nisam osobno koristila ali sam znala da mi je u svakom trenutku na raspolaganju. Da sam u bilo
kojem trenutku imala potrebu je koristiti obratila bi se psihologu i psihijatru.
 Kako ste odgajani?
To pitanje trebate uputiti mojim roditeljima. Još uvijek tražim njihove savjete, smjernice i upute. Za mene
nije postojala opcija predavanja ili odustajanja. Odgajana sam u tradicionalnoj obitelji, mama je čitav
život brinula o meni dok se tata brinuo za egzistenciju. Odgajana sam da kritički promišljam o sebi i
svojoj okolini, da se moj glas, uz uvažavanje tuđega, ima pravo čuti. Da mi vjera i obitelj moraju biti na
prvom mjestu. Da ne očekujem da netko "nešto" napravi umjesto mene ono nešto što "mogu".
Od krucijalne važnosti je uloga obitelji. Ja imam divnu obitelj, roditelje i sestre.
 Gdje se vidite za 10 godina?
Ne razmišljam o tome. Daj Bože zdravlja i ono što mi je namijenjeno da prihvatim!
 Što Vam je cilj u budućnosti ?
Ako me pitate kao osobu s invaliditetom cilj mi je biti zdrava tako da mi je fokus na zdravlju..
S poslovne strane, raditi sa istim intenzitetom i žarom kao do sada. Učiti i educirati se, truditi se osvojiti
tržište u skladu sa mogućnostima. Natječajima osiguravati sredstva za rad i daljnja zapošljavanja osoba s
invaliditetom.
 Kako se nosite sa pohvalama a kako sa kritikama?
Ovaj posao Vam predstavlja paletu emocija. Ponekad se miješaju osjećaji sreće i straha, ponosa, brige,
neizvjesnosti, sigurnosti ili nesigurnosti. Sve to ovaj posao nosi. Nije ni malo lako niti jednostavno kako se
čini ali osjećaj pripadnosti i obaveze je na kraju ono što drži svakoga od nas ovdje! Svaka dobronamjerna
i zdrava kritika je poželjna i potrebna. I kritike i pohvale su potrebne da nas potiču i motiviraju da nešto
nastavimo raditi ili ispravimo.

 I za sam kraj što želite poručiti osobama s invaliditetom ?
Znaju oni sve, mi svaki dan međusobno komuniciramo. To su moji prijatelji. Neka nam Bog svima da
zdravlja samo to.