Mario Popić odigrao 100-tu utakmicu u dresu Neretvanca
U 4. kolu Treće NL jug Mario Popić odigrao je za Neretvanac svoju 100-tu utakmicu a prije početka utakmice s Hrvatskim Vitezom predsjednik kluba Ivan Glasović uručio mu je prigodni poklon. Tom prigodom razgovarali smo s Mariom Popićem .
Čestitke na stotoj odigranoj utakmici! Kako se osjećate što ste dostigli ovu veliku miljenu?
Hvala Vam na čestitkama. Osjećaj je fantastičan. Ne mogu vjerovati da sam već skupio sto natupa. Stvarno jedno lijepo postignuće.
Možete li se prisjetiti svoje prve utakmice u Neretvancu? Kako biste opisali svoj put do stote utakmice?
Prvu utakmicu za Neretvanac odigrao sam 2017. godine kao 16-godišnjak. Trener je bio Damir Vučić i on me već sa 15 godina uključio u rad prve ekipe i kad sam napunio 16 odmah mi je dao priliku. Igrali smo doma protiv Orkana iz Dugog rata. Dobio sam nekih 10ak minuta. Svakom sljedećom sve više i više,a ubrzo sam postigao i prvi pogodak protiv Goška iz Dubrovnika. Zahvalan sam svim trenerima koji su prošli kroz Neretvanac u ovih mojih 100 nastupa. Bilo je nekih odlazaka zbog manje minutaže u Neretvancu. Još tamo 2019 sam otišao u ONK Metković na polusezoni jer nisam igrao u klubu. Moram reći da mi je polusezona u ONK Metkoviću bila vrhunska i odlično me pripremila za buduće izazove u Neretvancu.
Koji su trenuci ili utakmice posebno ostali urezani u vašem sjećanju tijekom vaše karijere u Neretvancu?
Najviše se naravno pamti sezona kada smo ostvarili najveći uspjeh u povijesti i postali prvaci lige i županijskog kupa. To nikada neću zaboraviti,kako ja tako vjerujem i cijeli Opuzen. Tih nekoliko mjeseci gorilo je svaki vikend i stvarno je nešto nezaboravno. Naravno pamtim i taj prvi pogodak. Neopisiv osjećaj. Nisam siguran,ali mislim da sam najmlađi strijelac u povijesti kluba,ako ne u cijeloj onda u ovoj bližoj. To bi netko trebao dobro iskopat
Kako je tim evoluirao od vašeg prvog nastupa do danas? Što mislite da je najveći napredak koji ste zajedno ostvarili?
Kada sam počeo igrati i trenirati s prvim timom tu su bili stvarno vrhunski igrači. Stariji i iskusniji učili su nas mlađe. Kako je vrijeme odmicalo klub se okrenuo mlađim igračima i odmah u prvoj sezoni to se osvajanjem naslova pokazalo kao pun pogodak. I danas je tako. Mladi igrači željni dokazivanja dolaze u Neretvanac koji bi im trebao biti odskočna daska za dalje. Ja se već polako vodim kao ovaj stariji i iskusniji jer sam uz Batinovića i Deaka jedini iznad godina. Tako da eto,fokus je na mlade igrače.
Možete li podijeliti neku anegdotu ili smiješan trenutak s terena ili iz svlačionice koji vas posebno pamti?
Kako se pripremate za svaku utakmicu? Postoje li neki rituali ili navike koje vas uvijek prate?
Nemam neki poseban ritual. Jedino ako tu utakmicu zabijem gol,onda odmah sljedeću radim isto ne bi li ga opet zabio. Volim se otuširati u hladnoj vodi 10ak minuta prije izlaska na zagrijavanje. Eto,možda to.
Koje vam je iskustvo najviše pomoglo u razvoju kao nogometaša i kako ste se prilagodili različitim izazovima tijekom karijere?
Iskreno,najviše mi je pomogla ta polusezona u ONK Metkoviću. U svega 7 utakmica zabio sam 4 pogotka i to baš važna 4 pogotka. Svi su me zavoljeli vrlo brzo tamo,a i ja njih naravno. Bez međusobnog poštovanja nema uspjeha.
Kakvi su vaši ciljevi za budućnost u Neretvancu i u nogometu općenito?
U nogometu općenito bih volio naravno,ako ikad bude postojala mogućnost,zaigrati u nekom većem rangu. Puno se toga treba posložiti,a treba naravno i puno raditi za to. Ako se slučajno dogodi,odlično. Ako ne onda bude li zdravlja idem po Šukanov rekord. Treće nema.
Možete li podijeliti neku anegdotu ili smiješan trenutak s terena ili iz svlačionice koji vas posebno pamti?
Nije anegdota,ali je smiješan trenutak. Utakmica u Biogradu predzadnje kolo šampionske sezone. Najbitnija utakmica u godini. Postižemo pogodak za 2:0 i u slavlju se svi nasmijemo u kameru s palčevima u zraku. Svih 11 igrača. Meni najdraža slika otkad igram u klubu. Čak mi je i na pozadini mobitela. Eto taj trenutak mi je ono baš poseban.
Neretvanac ima strastvenu navijačku bazu. Kako se osjećate kada vidite podršku svojih navijača na tribinama?
Navijači su uvijek tu uz nas. Najvjerniji su uvijek na tribinama i uvijek su podrška. Naravno da rezultat dovodi više ljudi na tribine. Pokazalo se to u sezoni kada smo bili prvaci. Najsretniji sam kada osjećam da su navijači uz nas i da su u svakom trenutku živi jednako kao mi na terenu,ali to treba trkom i zalaganjem zaslužiti. Mislim da smo na otvaranju ove sezone pokazali da smo borbeni i da idemo na glavu za svaku loptu. Rezultat na domaćem terenu je izostao. 0:0 s Vitezom na mom stotom nastupu može se smatrati i dobrim rezultatom s obzirom da smo dobili crveni karton u 20'. Tada smo osjetili da su navijači maksimalno uz nas i da su zadovoljni viđenim bez obzira što je završilo 0:0. Meni je ove sezone žao utakmice protiv Zmaja koja je također završila 0:0. Imali smo ogroman broj prilika i stvarno je šteta što nismo upisali tri boda. Pozivam ovim putem sve naše navijače da dođu i podrže nas u nedjelju protiv Omiša kako bi zajedno došli do pobjede.
Na kraju, možete li nam reći svoje misli o tome što znači biti dio Neretvanca i što to klub znači za vas osobno?
Biti dio kluba za mene je stvarno neopisiv osjećaj. Ali dio kluba su svi ljudi koji vole i žive za ovaj klub,a ne samo mi igrači. Zbog takvih ljudi klub i ima kontinuitet igranja 3. Lige već 15ak godina. Nadam se da će uvijek bit tu. I kad bude dobro i kad bude loše.
Komentar / Odgovori
Povezane objave
